Knjigovodstvo je poslovna funkcija koju moraju da obezbjede sva pravna lica i preduzetnici, osim preduzetnika paušalaca, kojima Poreska uprava na njihov zahtjev, a ukoliko ispunjavaju određene uslove, dozvoljava da ne vode poslovne knjige. Bez obzira da li privredni subjekat organizuje knjigovodstvo u okviru svog preduzeća zapošljavanjem knjigovođe (interno) ili angažovanjem drugog preduzeća ili preduzetnika ugovorom (eksterno), knjigovodstvo obuhvata iste postupke i iste ciljeve. Međutim, u praksi ćete najčešće čuti za finansijsko i robno (materijalno) knjigovodstvo.
Finansijsko knjigovodstvo podrazumjeva da knjigovođa evidentira sve vrijednosne promijene na imovini, obavezama, kapitalu, prihodima i rashodima preduzeća koji nastanu u okviru knjigovodstvenih konta (računa). Konto je svojevrsna tabela u koju se unose (knjiže) sva povećanja i smanjenja vrijednosti koja se na njemu evidentira. Na bazi računa o nabavci robe, knjigovođa će knjižiti na kontu računa Roba povećanje vrijednosti u ukupnom iznosu. Na osnovu izvoda iz banke na kome se vidi odobrenje dugoročnog kredita, knjigovođa će knjižiti povećanje obaveze na kontu Dugoročni krediti. Rezultat vođenja finansijskog knjigovodstva su “zbirka” konta koja se naziva glavna knjiga i hronološka evidencija svih unosa koja se naziva dnevnik. Ovo su dvije najvažnije knjigovodstvene evidencije. U finansijskom knjigovodstvu evidentiraju se promijene u ukupnom iznosu i po grupama imovine. Dakle, u njemu ćete naći informaciju koliko ukupno vrijedi sva roba u jednoj prodavnici, ili koliko ukupno materijala za proizvodnju ima u jednom magacinu. Takođe, možete saznati vrijednost ukupno nabavljene ili prodate robe u nekom periodu.
Međutim, ponekad ono nije dovoljno. Za preduzeća koje se bave trgovinom ili proizvodnjom, važna je pojedinačna evidencija o svakom artiklu ili svakoj vrsti materijala za proizvodnju. Ukoliko bi trgovac želio da zna koliko mu je još komada najprodavanije robe ostalo na stanju, da bi donio odluku da li je vrijeme za nabavku, knjigovođa koji evidentira samo finansijsku evidenciju to ne bi mogao da mu kaže. Jer on ne evidentira podatke o količinama artikala, a ne razlikuje ni modele i artikle, već vodi jednu evidenciju za svu robu. Evidencija koja sadrži količinu i cijenu za svaki artikal naziva se u praksi magacinskim, materijalnim ili robnim knjigovodstvom. Danas se ova evidencija u većini privrednih subjekata vodi elektronski, što umnogome ubrzava i olakšava mnoge obračune neophodne za količinsko i vrijednosno praćenje različite imovine (materijala, robe, gotovih proizvoda, poluproizvoda itd.). Preduzeća čije poslovanje ne podrazumijeva držanje zaliha, ne vode materijalno-robno, već samo finansijsko knjigovodstvo. Takve su preduzeća koje se bave pružanjem usluga (usluge advokata, dizajnera, knjigovođa, programera, različitih konsultanata itd.). S druge strane, finansijsko knjigovodstvo je obavezno za sve (osim paušalce koje smo pomenuli na početku ovog teksta).
Kako ćete podjeliti posao sa našim knjigovođom stvar je dogovora. Ukoliko ste vični vođenju evidencija, ima smisla da sami vodite robno knjigovodstvo jer najbolje poznajete robu i nalazite se na “izvoru” poslovnih događaja. Imate sve potrebne informacije da dokumentujete sve poslovne promijene na vašoj imovini i da ih evidentirate u vašem poslovnom softveru. Većina poslovnih softvera prilagođena je znanju prosečnog privrednika, pa vam nije potrebno poznavanje knjigovodstva da biste obezbedili materijalnu evidenciju svog magacina ili prodajnog objekta. Ukoliko ipak niste dovoljno upućeni u to kako da dokumentujete različite promjene i kako da ih evidentirate, bolje je da ovo prepustite, NAMA, knjigovođi. Robna evidencija ne obuhvata samo nabavku i prodaju robe, već čitav niz događaja (vraćanje robe kupcu, primljene i date popuste, promijene cijena – nivelacije, evidentiranje manjkova robe, otpis robe iz različitih razloga) pa vam može oduzeti i dosta vremena koje bi kao preduzetnik trebali da posvetite rastu i razvoju svog biznisa.
COMMENTS